Mirela jedina je žena u Sandžaku koja se bavi kamenorezačkim zanatom – Posao prenosi na sina Emira

Mirela Martinović iz Bijelog Polja jedina je žena u Sandžaku i Crnoj Gori koja se bavi kamenorezačkim zanatom. U radionici koja odiše porodičnom tradicijom i ljubavlju prema poslu, ona svakodnevno oblikuje hladne mermerne ploče u trajne uspomene. Ovaj posao, koji je nekada bio isključivo rezervisan za muškarce, Mirela je naslijedila od svog oca, a danas ga uspješno prenosi na sina Emira.

Mirela se prisjeća svog djetinjstva provedenog u radionici svog oca, gdje se rodila njena ljubav prema kamenorezačkom zanatu.

„Dok su se druga djeca igrala na ulici, ja sam vrijeme provodila u radionici, posmatrajući oca kako mjeri i oblikuje mermerne ploče. Taj svijet zvukova i alata bio je moj svijet, a ljubav prema ovom poslu rodila se još tada. Iako su postojale predrasude da ženskom djetetu nije mjesto u kamenorezačkoj radionici, moj otac me je uvijek podržavao. Bio je čovjek širokog duha, koji je poštovao sve moje želje, pa i odluku da ostanem uz njega i naučim ovaj zanat“, kazala je Mirela.

Nakon očeve smrti, Mirela je preuzela radionicu i nastavila njegovu tradiciju. Danas je poznata kao uspješna poslovna žena, ali i jedina žena kamenorezac u Sandžaku i Crnoj Gori.

„Posao je evoluirao. Savremena oprema i kompjuterizacija olakšavaju rad, ali još uvijek postoje klijenti koji insistiraju na ručno izrađenim detaljima. U takvim situacijama, dlijeto i ruke postaju nezamjenjivi alati. Važno je uvijek ispoštovati želje klijenata“, istakla je Mirela.

U radionici sa njom radi nekoliko radnika, kao i njen sin Emir, koji je odlučio da nastavi porodičnu tradiciju. Emir dodaje i kreativnu notu poslu, izrađujući vaze, stolove i druge predmete od mermera.

„Odrastanje uz majku koja je u kamenorezačkom poslu pronašla i zanat i umjetnost, odredilo je moj životni put. Kao dječak, privukla me je radionica puna zvukova i alata. Igra je postala hobi, a hobi se pretvorio u poziv“, kazao je Emir.

Izrada nadgrobnih spomenika nije samo fizički zahtjevan posao, već i emotivno izazovan.

„Ljudi dolaze sa tugom i očekivanjima. Pored profesionalizma, trudim se da pokažem i saosjećanje. Mnogi su postali moji prijatelji nakon završenog posla, jer ovaj posao nije samo izrada spomenika, već i podrška ljudima u teškim trenucima“, naglasila je Mirela.

Emir se slaže s majkom da ovaj posao zahtijeva preciznost, estetiku, ali i emocije.

„Izrada spomenika je kompleksan proces. Osim tehničkih vještina, važno je razumjeti klijente i njihove emocije. Majka mi je uzor u tome, jer je ona tvorac svega što vidite u radionici“, dodao je Emir.

Iako posao nosi izazove, Mirela kaže da ne bi mijenjala svoju profesiju.

„Ovo je moj život i moj amanet. Zvuk dlijeta i mašina je ono što me ispunjava. Kada radite s ljubavlju, sve prepreke postaju nevažne“, zaključila je Mirela Martinović.

Porodica Martinović danas stoji kao simbol snage, tradicije i inovacije u kamenorezačkom zanatu. Njihova priča pokazuje da ljubav prema poslu, kombinovana s predanošću, može da savlada i najteže izazove.

izvor Dan